Tjelesno orijentirana integrativna metoda proizašla iz metode CIR-a koristi pokret, kontakt, glas i disanje, čime se omogućava kontakt sa stvarnijim dijelom sebe uz pomoć tjelesno orijentiranih energetskih vježbi kojima se radi na osvještavanju potisnutog psihološkog materijala i „pražnjenja“ istog kroz ekspresiju. Nerazriješene osjećaje ne potiskujemo samo u svojoj psihi već fizičko tijelo odrađuje taj dio za nas, kroz mišićnu tenziju i bol. Naše tijelo osjeća i pamti, javlja nam kada nešto nije u redu jasnim signalima koje često zbog „buke“ onoga što se očekuje od nas nismo u stanju prepoznati i osjetiti – kako osim razine u kojoj smo zapeli postoje i druge razine, ugodnije, kojima smo najčešće mi sami jedina prepreka kako bi došli do njih. Prelazak iz stanja u kojem jesmo u stanje u kojem želimo biti određuje put koji treba podršku kako bi ojačali, bili nježni prema sebi i našu jasnu namjeru osjećali kroz tijelo, polako transformirajući obrasce koji nas sputavaju prema protočnosti i zadovoljstvu.
Put, u terapijskom smislu, je proces, ne samo čekanje da budemo ono što smo zamislili. U terapiji ulazimo u izazove koji su prisutni, primjećujemo naše tijelo koje osjeća ugodu, bol, tugu, ljutnju i ostala stanja kojih se najčešće stidimo. Terapijom ulazimo u tamnije i svjetlije dijelove sebe koje možda nismo nikada mogli izraziti bez podrške okoline.
Iskustvo kroz podršku i učenje nježnijeg i pozitivnijeg odnosa prema sebi stjecanog kroz terapijske alate unosi više sklada u naše živote i omogućuje stvaranje unutarnje vlastite podrške kao preduvjeta za osjećaj potpunosti i zadovoljstva. Razvijanjem suosjećajnosti prema ranjivim dijelovima sebe koji često nose našu snagu, talente, veselje otvara se protočnost, zadovoljstvo i odgovornost upravo s onim što jesmo i što nas čini takvima.
Moj rad je ponajviše usmjeren na individualni pristup s odraslim, punoljetnim osobama, zatim radu u manjim grupama vezanome za određene teme te na radionice u kojima povezujem tjelesno orijentiranu integrativnu metodu s likovnim izričajem.